Biti prisutan znači biti ovdje i sada, u trenutku, sa svom svojom pažnjom. Fokus nam je na ono sto se trenutno desava oko nas, na ono sto radimo. Sva cula su aktivirana, svjesni smo svog tijela, svakog pokreta, a um je smiren i ne luta. Dobro zvuci zar ne ? Ali koliko vremena na dan smo u tom stanju? Najbolja vjezba pristutnosti je raditi ono sto volimo. Setati uz more, kuhati, popravljati motore, pisati, voziti, vrtlariti, planinariti ... lista je beskonacna jer svatko voli nesto, barem to jedno nesto. I to sto volimo raditi je pocetna tocka ove vjezbe. Kada radimo ono sto volimo ulazimo u stanje budnosti i povisene svijesti, povezani smo sa izvorom, i to je prvo sto bi trebali primjetiti. Radite nesto sto volite, jako volite, ono kad se potpuno izgubite u tome sto radite i promatrajte svoje stanje iznutra. Obratite paznju na um. Sta se sa njim dogadja ? Da li luduje kao inace ? Da li uopce imate misli? Sto osjecate ? Zapamtite to stanje dobro jer da bi se napravila vjezba, potrebno je da smo svjesni tog iskustva, da ga znamo od prije i da ga mozemo prepoznati kada se ponovno dogodi. Nastavak vjezbe je jednostavan. Barem se tako cini na pocetku :) Recimo perete sudje. Dosadan posao, ponekad zbog zvuka vode smiruje, ali uglavnom to je nesto sto moramo napraviti. Ljepota ove vjezbe je sto mozete uzeti bilo koju situaciju za vjezbu, znaci sve sto radite tokom dana. Hodanje je recimo izvrsno za tu vjezbu. Da se vratimo na sudje. Otvorite vodu. Namjestite temperaturu vode kako vam pase. Uzmete spuzvicu i deterdzent i krenete. Na pocetku pranja sudja vi ste svjesni onoga sto radite, ali vrlo brzo, primjetiti cete, da vam misli odu negdje dalje. Pocnete razmisljati o ispitima, svom djetetu, kako morate platiti racune, ili ste zaljubljeni pa mislite na njega, nju. Ruke automatski peru sudje jer su to ucinili vec toliko puno puta da im ne treba vasa paznja. To sto se upravo desilo je da je vas um preuzeo situaciju i odveo vas tamo negdje daleko, nekada u proslost, nekada u buducnost, sve ovisi u kakvom ste emotivnom stanju. Da netko udje u kuhinju i napadne vas, vi se ne bi mogli obraniti jer niste ovdje i sada. Cijela vjezba se sastoji od toga da pratimo svoj um. I kada primjetimo da smo otisli negdje dalje, duboko udahnemo, vratimo se sudju, vodi, rukama. Svu paznju usmjerimo na ono sto radimo. Vrlo brzo, um ce opet odlutati u potrazi za uzbudjenjem jer njemu je to sudje tako dosadno prati pa se zabavlja, igra svoju igru. Kroz tu vjezbu naucimo da je um zapravo ego. I da um nije samo ovaj nas dualni um, koji prosudjuje, osudjuje, secira, skicira buducnost, vodi nas u bespuca proslosti, voli ili ne voli... Postoji i apsolutni um koji je smiren i budan, pun potencijala, koji zapravo i ne mozemo nazvati umom jer za nas jedan jedini pravi um je onaj prvi. Ali sve u materijalnom svijetu ima svoju refleksiju u visim duhovnim dimenzijama, pa tako i taj nas um-majmun koji je u stanju u pet minuta skociti na milion i jednu temu i potpuno nas izbezumiti a da to ni ne primjetimo. Prava priroda uma nama je sakrivena, i ovo je jedna od pocetnih, a mozda i najvaznijih vjezbi kako da ju upoznamo. Znaci um je opet skocio dalje od pranja sudja, a vi cim primjetite, vratite se svom paznjom nazad na pranje sudja. I tako stalno iznova. To je cijela vjezba. Ta vjezba se zove kontempletacija i jedna je od najvaznijih, ali i najtezih duhovnih vjezbi. Koliko god zvucala jednostavno, uvjeriti cete se da je potrebno puno truda da se savlada. Konacno cete promatrajuci svoj um shvatiti da vi niste um-majmun, i da je on jedan obican divljak kojeg uopce ne kontroliramo, a pustamo ga da vlada nasim zivotima. Za pocetak je dovoljno 5 minuta dnevno vracati paznju na ono sto radimo. Drugi dan 10 minuta. Koliko osjecate da mozete, nemojte forsirati povecavajte svakih par dana minutazu. Vrlo brzo osjetiti cete to stanje budnosti koje ste imali kada ste radili ono sto zaista volite. Nakon nekog vremena, vi cete voljeti prati sudje. Voljeti cete svakodnevne radnje koje su vam prije bile mrske. Voljeti cete na kraju i sebe i svoj zivot onakav kakav je. Prihvacati cete sve sto vam se desava jer sada znate da je stanje budnosti i bivstvovanja u ovdje i sada uvijek moguce, a ne samo kada radite nesto sto volite. Najvaznija za ovu vjezbu jest disciplina i svakodnevna praksa. A to je veliki izazov za mnoge. Mozete li vi to ? Ma naravno da mozete ako vam je vazno i ako vam je stalo. Ili ste od onih koji imaju problema sa disciplinom ? Tko ih nema pitam se ... Ja ih definitivno imam ! Ali ne odustajem. Nemojte ni vi. Javite mi kakva su vam iskustva !
1 Comment
lena
22/7/2015 08:40:48 am
Reply
Leave a Reply. |
O meni
Na duhovnom putu Pretraži blog
Arhiva
February 2018
Kategorije
All
PrijateljiTri principa - Romana Đekić © 2014 - 2018 Sva prava pridrzana osim ako nije navedeno drugacije. Ako zelite koristiti autorske tekstove ili fotografije sa mog bloga - pitajte :) Ako vidite svoju autorsku fotografiju, molim vas javite mi da li vas smeta sto je na mom blogu ili mi posaljite informacije da mogu staviti kredite ispod nje. Ne pisem ime autora ako ne znam tko je. If you find your photo here it is not credited because I don't know who the author is. Please let me know if it is your photo, and if I can use it and credit your work. |